U službi lepote i smisla

Intervju za Srpski kulturni klub, decembar 2013.

 

Poštovani gospodine Anđeliću, ispričajte nam o intelektualnom procesu stvaranja jednog romana, čiji cilj nije, prvenstveno, da zabavi, već najpre, da nam ispriča nešto važno?

– Nastojim da moja dela budu najpre lepa, jer lepota, barem prema Dostojevskom, ima u ovom ružnom svetu posebnu i plemenitu ulogu, pa ne bismo preterali kada bi rekli da je već njeno postojanje njena svrha.

Moji romani nastaju protivno svim zanatskim pravilima; stoga što ja nisam zanatlija, nego neko ko darom dobija priču koju samo treba da zaodene u ruho trilera. Mikelanđelo je govorio kako on tek oslobađa ono što je video zatočeno u kamenu. Da je ta priča dar, najbolje svedoči podatak da je dobijam poput božanskog hleba, mane, svakoga dana dovoljno za taj dan, ali samo povremeno više od toga. Kada knjigu privedem kraju, mogu da sagledam kako sam kroz sve faze rada bio vođen savršeno precizno.

Nakon objavljenog romana kao po pravilu pomalja se nova priča. Mislim da će i ovog puta biti locirana na mestima prethodne, a otkriću vam tajnu da je njen protagonista Srbin, u koga se zaljubljuje zanosna vladarka svetskih operskih scena stavljajući time sve na kocku… Continue reading